
Skoro svi pisci SF i naučnici koji se bave nagađanjima oko budućnosti naše civilizacije ili drugih vanzemaljskih civilizacija imaju sličan scenario, koji prati ekspanziju tih civilizacija po lokalnoj galaksiji. Po takvim scenarijima, sve započinje kolonizacijom okolnih planeta u lokalnom solarnom sistemu, zatim slede međuzvezdana putovanja, kolonizacija drugih svetova, vaspostavljanje međuzvezdanih federacija ili carstava (čiji se broj postepeno uvećava kako se putuje dublje u galaksiju), sve dok se na kraju ne uspostavi opšte galaktičko društvo. Obzirom da i pored naših višegodišnjih pokušaja (npr. SETI) do danas nemamo nikakve dokaze o postojanju takvih razvijenih civilizacija, to bi trebalo da predstavlja snažan dokaz za jednu činjenicu - takve napredne vanzemaljske civilizacije ne postoje. Ali, da nije malo preuranjeno izvoditi jedan takav zaključak?



Život


ASTROBIOLOGIJA.
Misteriozni nestanak gotovo cijele populacije biljnog i životinjskog svijeta prije 65 milijuna godina znanstvenici su dosad objašnjavali klimatološkim, geološkim i svemirskim uzročnicima. Sva su ova objašnjenja u teroijskim modelima „držale vodu", no čini se kako je teorija o velikom udaru ipak najbliža istini.
Reporter „New York Timesa" koji je razumeo jezik gluvo-nemih, Boyce Rensberger, bio je 1974. u prilici da napravi prvi intervju sa nekom drugom životinjskom vrstom - u tome mu je pomogla Lucy, ženka šimpanze koja je takođe naučila jezik znakova. Tom prilikom pozvala ga je da joj se pridruži na njenom drvetu, što je on obio...
Meda trese vodu sa krzna.





