Zodijakalna svjetlost kako ju možemo vidjeti s tamnih ruralnih područja
Pojava „lažne zore" ili „lažnog sumraka" odigrava se u svjetlom nezagađenim krajevima dva puta godišnje. Radi se zapravo o golim okom viljivom odsjaju Sunčeve svjetlosti od mnogobrojnih čestica međuplanetarne materije, veličine od nekoliko mikrona pa do mikro-asteroida promjera jednog metra, koje orbitiraju oko sunca u ravnini ekliptike, ravnine kojom se oko naše zvijezde kreću i sve planete.
Kako se zviježđa zodijaka prividno nalaze u istoj ravnini, to je po njima ova pojava dobila naziv - zodijakalna svijetlost. S područja Istre, zodijakalnu svijetlost zbog njenog pozicioniranja na nebu najlakše je zapaziti krajem veljače i početkom ožujka, te ujesen sredinom listopada, kada je ravnina ekliptike najokomitije položena u odnosu na horizont. Tada je ona najsjajnija i moguće ju je uočiti i golim okom na nebu.
Karta neba za 13. marta 2010. (CyberSky 4, priredio; Vidulini Observatory)
Opažanje zodijakalne svjetlosti traži od opažača da bude u veoma tamnom području bez svjetlosnog zagađenja te da tijekom desetak minuta akomodira oči na potpni mrak. Vrijeme u kojem je moguće opaziti zodijakalnu svjetlost je sat ili dva prije izlaska Sunca istočnom istočnim horizontom, odnosno sat/dva nakon zalaska Sunca na zapadu. Ono što ćete vidjeti je blijedi, 15° širok svijetlosni pojas koji se proteže ekliptikom do visine oko 50° iznad horizonta. Zodijakalnu svjetlost nemožete zamjeniti za Mliječni put koji se proteže visoko po nebu prolazeći preko zenita do druge strane horizonta. Jedino treba pripaziti da se neki od izvora svjetlosnog zagađenja u daljini krivo ne „prepozna" kao svjetlost zodijaka.
Kao orijentir kuda gledati navečer može nam poslužiti i sjajna Venera koja sada započinje svoj višemjesečni večernji program u kojem će sudjelovati kao najsjajnija „zvijezda" na nebu.
Pojavu zodijakalne svijetlosti objasnio je talijanski znanstvenik Giovanni D. Cassini 1683. godine, Prvi dokumenti o pojavi zodijakalne svjetlosti potječu od Perzijskog astronoma i matematičara Omar Khayyam, koji ju je okarakterizirao kao pojavu „lažne zore".
Zodijakalna svjetlost viđena s astronomske opservatorije na Paranalu (Čile)
srodni linkovi
ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NAŠEM NEBU
Pažljivi promatrači moći će do kraja oktobra sat/dva prije izlaska Sunca nad istočnim horizontom, odnosno sat/dva nakon zalaska sunca nad zapadnim ...
"Sa naših geografskih širina, zodijakalnu svijetlost najlakše je zapaziti sredinom oktobra, te krajem februara i početkom marta, kada je ravnina ekliptike ..
ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NAŠEM NEBU (01.03.2005.)
ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NAŠEM NEBU (27.10.2005.)
ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NAŠEM NEBU (27.10.2006.)
VIDLJIVA ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NEBU 2008
ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NEBU
Hrvatski novinar, piše o astronomiji, veoma produktivan. Za AM je napisao više stotina članaka.
